ZUR DEUTSCHEN VERSION
Počinje praksa kod Večernjeg lista. Kako će mi biti? Kavi će me ljudi očekivati? Što ću smijeti/morati/moči raditi? Je li znam dosta hrvatski? Kako ću doč do tamo? I što da uopče obučem?

Ne garantiram za ispravnu gramatiku, pravopis i recenice 😉

Obukla sam ono kao i uvijek: nešto crno. Radno mjesto sam lako našla, iako tramvaji poprilično izazivaju moju strpljivost jer dolaze i odlaze kako god im paše. Sat vožnje sa 14-icom, 15-icom i 268-icom iskoristim dobro: čitajući. Četri knjige sam uzela sa sobom… to neće biti dovoljno. Kako izgleda ću sljedeća tri mjeseca po 2,5 sata dnevno provoditi u tramvaju ili autobusu. A čudo je da me uopće ne smeta.

Moglo bi se reći, da se duga vožnja isplati. Iako moram s jednog kraja Zagreba na drugi. Ali stigavši u, za hrvatsku jako modernu, crnu zgradu Styrije, očekuje me radno mjesto u otvorenim uredu PR i marketing odjela Večernjeg lista. Inkluzivno dva monitora, vlastite mail adrese i izkaznice . Radne kolege i kolegice, oko tridesetih godina, svi pričaju jako brzo hrvatski, izgledaju ko da imaju jako puno posla i čini se da vole crnu odjecu poput mene.

Direktorica odjela je na godišnjem i čini mi se da nitko nije pravo odgovaran za mene, osim onog mladog suradnika iz marketinga koji me ljubazno dočeka i svima predstavi, ali na žalost nema posla za mene. Ali kolegice i kolege oko mene naravno nađu neki posao. Izrezujem akreditacije za koncert, neki 30 puta upisujem „Večernji list d.o.o. …“ na kuverte, nazivam pobjednike jedne nagradne igre i radujem se nakon četvrtog poziva da mi lj, nj, č i ć več lakše prelazi preko usana. Ma nakon petog poziva čak „Anna Druško s Večernjeg lista na aparatu…“ ide več samo od sebe.

Kolegica preko puta misli da bi tmogla napisati PR tekst sutra. Na hrvatski. Mhmmm. Svi moguci Online riječnici mi puno kartice browsera. Barem ne moram tražiti Č,Ć,Ž,Š, i Đ pod simbolima. Pa ako potrefim pravo slovo na tastaturi ču valjda napisati i nekakav hrvatski tekst…